Prve dobrovoljačke udruge u Hrvatskoj koje svoje djelovanje provode na međunarodno prihvaćenim načelima Pokreta Crvenog križa osnovane su 1878. godine u Zagrebu, Dubrovniku i Zadru. Zadarska “Ustanova domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima” 22. listopada 1878. godine prva dobiva suglasnost tadašnjih vlasti za svoje humanitarno djelovanje.
Od 1878. do 1918. godine Hrvatski Crveni križ djeluje na ovim područjima u sklopu Crvenog križa Austrougarske monarhije nakon čega do 1941. godine djeluje u sklopu Crvenog križa Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba, te kasnije Kraljevine Jugoslavije. Od 1941. do 1945. godine Hrvatski Crveni križ djeluje kao samostalno društvo u ratnim uvjetima, no bez međunarodnog priznanja svog statusa. Nakon toga do 1991. godine Hrvatski Crveni križ djeluje kao republičko društvo Crvenog križa unutar Crvenog križa FNR i SFR Jugoslavije.
13. kolovoza 1991. godine Hrvatski Crveni križ uručuje predstavnicima Međunarodnog odbora Crvenog križa iz Ženeve i predstavnicima Crvenog križa Jugoslavije zahtjev za direktno primanje humanitarne pomoći kroz logističku bazu u Zagrebu, a ne više kroz centar u Beogradu, koju je Međunarodni odbor Crvenog križa prihvatio i od 22. kolovoza odobrava Hrvatskom Crvenom križu direktnu isporuku humanitarne pomoći. Istovremeno Hrvatski i Slovenski Crveni križ obavijestili su predstavnike Međunarodnog odbora Crvenog križa iz Ženeve i Jugoslavenskog Crvenog križa iz Beograda o svojoj Odluci početka djelovanja kao samostalnih nacionalnih društava.
10. listopada iste godine, po isteku moratorija na Odluku o osamostaljivanju Republike Hrvatske, Hrvatski Crveni križ objavljuje Odluku o osamostaljivanju i traži od Međunarodnog odbora Crvenog križa da mu se prizna punopravno članstvo u Međunarodnom pokretu Crvenog križa na osnovi djelovanja i ispunjavanja svih uvjeta potrebnih za priznanje.
19. studenog 1991. godine Hrvatski sabor donosi Zakon o Hrvatskom Crvenom križu.
Na 30. sjednici Izvršnog odbora Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca održanoj 5. i 6. listopada 1992. godine u Svaziju razmatrana je i podržana kandidatura Hrvatskog Crvenog križa za primanje u članstvo. Međunarodni odbor Crvenog križa 25. kolovoza 1993. godine priznaje Hrvatski Crveni križ za punopravnog člana Pokreta, a 25. listopada iste godine Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca na Desetoj sjednici Glavne skupštine prihvaća Hrvatski Crveni križ u punopravno članstvo.
12. listopada 2001. godine Hrvatski sabor donosi novi Zakon o Hrvatskom Crvenom križu, usklađen s mogućnostima djelovanja Nacionalnog društva i potrebama stanovništva.
U razdoblju od 1991. do 1998. godine Hrvatski Crveni križ kao najveća humanitarna organizacija usmjerava svoju aktivnost na pomoć stotinama tisuća stradalnika rata. Broj osoba koji je kroz to razdoblje Hrvatski Crveni križ redovito pomagao bio je u prosjeku 490 tisuća (prognanika, izbjeglica i drugih žrtava ratnih stradanja).
Najveći broj redovitih korisnika pomoći Hrvatskog Crvenog križa koja je pristizala iz međunarodnih i domaćih izvora bio je u 1992. godini. Te godine Hrvatski Crveni križ je pomogao 751 tisuća osoba (16 % cjelokupne hrvatske populacije).
Za potrebe zdravstva u istom razdoblju Hrvatski Crveni križ je prikupio više od 1,1 milijun doza krvi.
Služba traženja Hrvatskog Crvenog križa prihvatila je i distribuirala više od 1,5 milijuna obiteljskih poruka, zaprimila i obradila 28.700 zahtjeva za traženje nestalih osoba, organizirala 174 susreta na kojima se po prvi put sastalo više od 23 tisuće razdvojenih članova obitelji, a samo kroz Nacionalni ured prošlo je više od 17 tisuća osoba koje su se obraćale i tražile pomoć i usluge Službe traženja.
Hrvatski Crveni križ pomagao je nemoćnim i starim osobama, provodio je odgojno –zdravstveno zaštitne programe, posebno namijenjene školskoj mladeži, organizirao je prijem, skladištenje, transport i raspodjelu međunarodne pomoći.
Hrvatski Crveni križ organizirao je i psihološko–socijalne programe pomoći za osobe smještene u 284 centra za kolektivni smještaj u čitavoj Hrvatskoj.
Odmah po oslobađanju okupiranih područja Hrvatske, Hrvatski Crveni križ je organizirao mrežu svojih društava na oslobođenom području te započeo s djelotvornom pomoći svim stradalnicima.
Sve navedene aktivnosti kroz posebno teško razdoblje hrvatske povijesti provedene su s relativno malim brojem profesionalno zaposlenih djelatnika zahvaljujući velikom broju volontera Hrvatskog Crvenog križa što je u skladu s osnovnim postavkama Međunarodnog pokreta Crvenog križa, koje zahtijevaju dobrovoljnost kao osnovu svih aktivnosti i intervencija.
Nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu pružili su svi članovi Hrvatskog Crvenog križa, nesebično pomažući mnogobrojne stradalnike.